maLa_cuDna

četvrtak, 04.05.2006.

--priča--

Posjetio jedan čovjek neko staro groblje. Promatrajući grobove, čitao je godine rođenja i smrti raznih ljudi. Uvidio je kako je većina ljudi malo živjela, jednu do dvije godine, čak i manje. Shvatio je da je tako na svim grobovima te je upitao grobara kako to da su tu pokopana samo djeca...

Ali njegov odgovor jako ga je iznenadio...

Ne, tu nisu pokopana djeca, tu su zapravo pokopani stari ljudi. A na njihovim je grobovima zapisano koliko su zaista živjeli. Uračunat je svaki njihov dan sreće, poštenja, ljubavi, iskrenosti, vjernosti, dobrote, humanosti, pomoći, zagrljaja, prijateljstva, slobode, zabave... uračunat je svaki njihov važniji dan, koji je nešto promijenio, koji je nešto učinio za svih i za njih samih...

- 21:10 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 05.04.2006.

?!!!?

Mislim da je jako važno cijeniti sve što imamo oko sebe...

Ljudi na to danas zaborave ali trebali bi biti sretni i poštovati sve ljude oko sebe, obitelj, prijatelje.

Sjetite se samo što su sve oni napravili za vas, ali to i nije važno, važno je što su oni tu, što postoje, što se katkad pojavljuju u vašim životima. Čovjek ima mnogo prijatelja, ali najvažniji su oni bliži, najbolji prijatelji, a to mjesto ne može popunjavati puno ljudi. Razmislite samo koliko imate prijatelja za kojih ste sto posto sigurni da im se možete potpuno otvoriti, kojih možete nazvati u bilo koje doba noći i koji će vas uvijek biti spremni saslušati... neki nemaju to... mnogima je teško stvoriti takvo prijateljstvo, a još teže ga je održati.
Mnoge od nas život odvede na drugu stranu, dalje od prijatelja i mnoga se prijateljstva ne uspiju održati koliko bila jaka. Na kraju te dvije osobe postaju samo poznanici i skoro se nikad ne vide. Ali mislim da se prijateljstvo nikad ne može zaboraviti. Ono i nakon mnogo vremena ostaje u srcima ljudi i stoji kao uspomena...uspomena da smo jednom imali dobrog, pravog prijatelja, te svi oni zajednički doživljaji, zabava, smijeh...ali ostaje i praznina koja se ne može popuniti...čak ni novim prijateljima...

Cijenite i poštujte svaku osobu koja vas okružuje, koja vam je draga jer je jednom možete izgubiti, a tada će biti prekasno...
kissssssss

- 19:17 - Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 25.03.2006.

MYY BIRTHDAAAAYYYY!!!!

Evo danas imam 16 godina pa moram jedan post posvetiti i sebi...
Ovaj je cijeli vikend lud, mislim samo slaviti i uživati, a jučer sam s frendovima slavila rođendan i bilo je suuupeerrr....
Evo sada bi mi trebale biti jedne od najboljih godina u životu i samo se nadam da ću biti sretna, da ću postupati onako kako želim i kako mislim da je dobro, da ću se nauživati i zabavljati za cijeli život!!!
Želim čestitati rođendan svima koji ga danas imaju iako ja osobno ne poznajem nikoga...
Mislim da je rođendan za svih jako važan i poseban dan i moraju ga proslaviti jer ipak na taj ste dan doneseni na ovaj čudan svijet...taj te dan toliko usreći jer vidiš koliko te se ljudi sjeti i barem na taj dan malo pomisli na tebe,,,vidiš kako nisi sama!!!
Veliki pozdrav svima i nadam se da ste svi ok,sretni i veseli
Vooolim vaaas, puuusaaaa

- 12:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.03.2006.

LAŽ,,,PREŠUĆIVANJE

Razmislite samo koliko ste puta lagali ili prešutjeli nešto da biste iz toga izvukli neku korist ili željeli zaštiti nekoga...laž,nevjernost,nepoštenje,prešućivanje...to je ono što može sve uništiti i pokvariti, a rijetko kad pomoći.
Nešto što najviše od svega mrzim je laž...laž ili prešućivanje i skrivanje nečega...

Ali tako je i ono što najviše cijenim iskrenost. Mislim da istinu uvijek treba reći koliko ona bila loša, koliko god može povrijediti čovjeka. Radije bi željela znati istinu, nego neku laž, kojom se bježi od stvarnosti.
Svaka čast osobi koja uspijeva lagati voljenoj osobi...to nije baš neki čin ljubavi...znam i jedan slučaj kada jedna osoba laže drugoj samo zato da bi u njezinim očima ispala dobra,pravedna, te da ne izgubi tu njezinu ljubav...
Mislim da se iskrenošću ljubav ne može izgubiti, ali zato može uz laž ili prešućivanje. Još je gore kada ta osoba shvati kakvi ste, kako lažete, ne želite priznati i onda vam ništa ne kaže, nego se pretvara da je sve u redu...
To je jedna užasna stvar....zato uvijek prije laži, neiskrenosti, prešućivanja razmislite još jednom...sjetite se kako je iskrenost uvijek bolja, kako je uvijek bolje ne živjeti u laži koja nekada može biti lijepa, ali ipak nestvarna...kako je istina uvijek bolja od svega...

Nije li bolje sve podijeliti s nekom osobom, da vas ona zavoli takvog kakvi ste, ma što god loše učinili, koliko god bili loši,užasni, smatram da to još više zbližuje dvoje ljudi....dok ih prešućivanje samo može udaljavati...
Vidim da mnogi ljudi ne misle tako...
Danas ne postoji čovjek koji bar jednom nije lagao...danas je laž jedan od glavnih stvari zbog kojih si ljudi ne mogu međusobno vjerovati...
Čovjek koji laže uvijek može postati iskren...kada prizna to što je učinio, to je znak da mu se može početi vjerovati s vremenom...jer gore je kada ne prizna, tada mu se nikad ne može vjerovati.
Vjerujte, možete lagati koliko hoćete, ali istina će se uvijek na kraju saznati...
A da lažljivac to neće ni znati...

- 21:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.02.2006.

Krivo je more...

Ti...ti si ga upoznala, jedne ljetne večeri
On...on te poljubio, dok more se pjenilo
I ti si se zaljubila, mada nisi htjela to
Krivo je more
Znaj ljeto je varljivo, a srce ti zavodljivo
Kući kad si došla ti, znala si da si u
Zabludi......................................

Ispričat ću vam jednu pričicu...a ova pjesma podsjeća na to kako je sve započelo...
Bilo je to na početku ljeta, te su večeri prvi put razgovarali...jer vidjeli su se i prije... To je zapravo trebala biti jedna obična subota, kada svi idu van,,,,zabavljaju se,piju itd....ali to je postala jedna posebna subota jer tada su se prvi put poljubili...
Sljedećih nekoliko dana upoznavali su se sve više, i razgovor je samo tekao...sve dok on nije otišao...a nju je ostavio da ga čeka.
A ona ga je čekala, sve dok se on nije vratio...ali ni tada nisu mogli biti skupa, jer je on uz sebe imao neku drugu osobu...
I ona je mislila da je sve gotovo, ali čini se da se prevarila...nije mogla vjerovati...
Da ju je on opet potražio...i tako su se počeli upoznavati, svakim danom sve bliskiji, dok nisu prohodali. Ali nije sve tako jednostavno, jer u svakoj ljubavnoj priči, mora da bude problema pa ih tako ima i u ovoj...
Najprije mu ona nije vjerovala, bilo je dana kada je sve uprskala...a nije mu mogla reći razlog ...bilo je dana kada je trebala prekinuti tu vezu, ali nije mogla, jer jednostavno ga je previše voljela, nije htjela vjerovati u sve što su joj pričali, borila se i to sve zbog svoje tvrdoglavosti...ni frendice koje su joj htjele pomoći nije poslušala...i ipak je ostala s njim iako je bilo teško i puno je patila...ali sada zna da se to sve isplatilo.
Jer na kraju je sve postalo jasno i riješilo se...i to ih je još više zbližilo! I sada su već šest mjeseci zajedno i još uvijek je super kao prvog dana, još i bolje jer ona ga još uvijek voli...svakim danom sve više...
I voli njegove plave okice, njegov karakter, njegovo srce...voli sve što je njegovo...
Ali najviše od svega voli to što mu može vjerovati, što je on uvijek bio uz nju, što ima nekoga koji je već dobro poznaje i što mu može reći sve što osjeća, kao i on njoj...i zajedno imaju nešto predivno što te čini sretnim,ispunjenim,što te može razveseliti i kada ništa drugo nije u redu...
To je jednostavno LJUBAV...i moraju biti sretni dok je imaju...

Danas je šest mjeseci da sam s mojim dečkom i ovaj je post posvećen njemu...
VOLIM TE...

- 21:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 27.01.2006.

Kralj rijeke

Evo, završila sam čitati jednu predivnu knjigu Kralj rijeke – Alice Hoffman. Ta je knjiga na mene ostavila velik dojam...i nisam je mogla prestati čitati...zapravo se opisuje život četvero mladih ljudi koji žive u istom mjestu. Ali najveći je dojam na mene ostavilo ubojstvo jednog tinejdžera, i shvatila sam koliko je život dragocjen...koliko mi svi imamo sreće što smo živi, što dišemo, hodamo ovim svijetom. Kad se samo sjetim koliko ima divnih stvari, koliko se samo toga lijepoga može osjetiti ili otkriti na ovom svijetu. Istina, nije sve tako divno, nekada nas nešto može povrijediti, izbaciti iz takta, iz života, ali to je sve dio toga.

Mislim da neki ljudi ne shvaćaju koliko toga propuštaju, neki zapravo ne mogu otkriti svoju pravu osobnost, svoje vrline i nedostatke. Nije li lijepo kad te netko pohvali, zahvali ti na nečemu ili kad ti to možeš nekome napraviti. Isto te tako netko može povrijediti, svojim užasnim riječima ili ponašanjem prema tebi.

Ljudi mogu biti jako okrutni, možda čak i previše. Ima nekih koji samo gledaju kako izvući neku korist od drugih, nekih koji samo žele biti važni u društvu, za bilo koju cijenu. I u toj su knjizi ubili tinejdžera samo zato što je bio drugačiji, što se nije uklapao u njihovu sredinu, što je bio različit i nije mu bilo važno što drugi misle o njemu. Imao je jednu prijateljicu, koju je iskreno volio, ona mu je bila sve, ona mu je davala hrabrosti, ali ga isto tako nije mogla nikad voljeti...uz njezin gubitak, izgubio je i svoj život.

Jedina kojoj je vjerovao ostavila ga je, ne pitate li se onda postoji li bilo tko kome možete vjerovati...događa se da vas prije ili kasnije neka osoba u koju imate toliko povjerenja izda, ne mora značiti da će se to dogoditi baš vama, ali šta ako se desi. Pitate li se onda da li ćete ikad naći snage da počnete opet nekome vjerovati, neće li u vama uvijek postojati barem malo sumnje...hoćete li ikad moći biti sto posto sigurni u povjerenje druge osobe, hoćete li ikad upoznati pravo lice neke osobe.
Ljudi vas mogu iznenaditi koliko god ih poznavali...osobe se mogu promijeniti kada se najmanje nadate, mogu promijeniti mišljenje o vama, mogu se udaljiti od vas ili vas iznevjeriti, a da vi to i ne primjetite.

I pomislite sad kako je toj osobi koja je izgubila prijatelja, a nije mu stigla pokazati što zapravo osjeća...sada mora živjeti s tim osjećajem krivnje, patnje da više ne može nadoknaditi izgubljeno vrijeme. I za to je sve kriva njezina želja da je prihvate u društvu, da je vole, želja da se dokaže...a ono važnije je pri tome zaboravila...

Ali ne mora biti sve tako negativno...ja pokušavam imati povjerenja u svakoga tko ima i u mene, tko to stvarno zaslužuje,,,ali uvijek je tu ona sumnja...ali vjerujem da ona može s vremenom nestati...barem se nadam...

I ako netko voli čitati ili mu je dosadno, stvarno mu preporučujem tu knjigu jer je zakooon!!!

...bye...

- 19:15 - Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 21.01.2006.

Moje novogodišnje odluke

Evo, napokon je završilo ovo lijepo blagdansko i odmorno vrijeme i opet moram u školu. Bez obzira na to što mi nedostaju prijatelji u meni se krije želja da još ostanem kod kuće bez briga, bez one iste svakodnevice.
Prošla mi je godina bila predivna, prepuna zabave, prijateljstva, ljubavi, iako je bilo nekih tužnih trenutaka kojih se ne vrijedi sjećati. Svi ti lijepi događaji daju mi snage da se potrudim u novoj godini doživjeti ih što više.
Odlučujem da ću u novoj godini biti bolja osoba, vrijedna svega što imam. Jer zaista imam mnogo, obitelj, prijatelje i to je ono što moram naučiti cijeniti jer znam da mi oni daju potrebnu ljubav i sigurnost.
Odlučujem da neću nikoga povrijediti ili činiti nešto loše osobi koja je bila uz mene i u najtežim trenucima.
Odlučujem da ću postati osoba na koju se svi mogu osloniti u svakom trenutku, ali želim i da oni to znaju, da budu sigurni u moju pomoć i ljubav. Jedna od neizostavnih odluka jest da budem bolja podrška mojoj dragoj obitelji. Potrudit ću se biti više uz njih, bez svađe te provesti s njima što više sretnih trenutaka. Ove sam godina također odlučila da ću se poboljšati u školi, više učiti, jer o tome ipak ovisi moja budućnost. Znam da za to treba puno volje, te čvrsto odlučujem da i nju nekako moram naći, u stvarima koje me vesele. Odlučujem da ću školu i učenje gledati u što boljem i ljepšem svijetlu, da mi bude što zabavnije i lakše. A ne smijem zaboraviti ni imati više razumijevanja prema profesorima kojima je također teško.
Jednostavno, odlučujem da ću biti sretna, da ću živjeti iz dana u dan bez neke grižnje savjesti da sam učinila nešto loše ili povrijedila nekog. Znam da mi je ovo srednjoškolsko vrijeme jedno od najljepših i odlučujem da ću ga dobro iskoristiti i provesti u krugu voljenih.
Nadam se da ću bar nešto od svega ovoga uspjeti jer tada ću biti istinski zadovoljna i dobro iskoristiti ovu nadolazeću godinu.

Ovo sam napisala frendici, to je njezina zadaća iz hrvatskog;)) baš sam joj dobra! I još moram napisati dva s tim naslovom,,,i trebam inspiracije,,,držite mi fige da je nađem;))
A je li vam se svidio sastavak?? Meni je ok,,,do sljedećeg posta puusaa

- 18:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 18.01.2006.

Sitnice...

Ovih sam dana dosta razmišljala o tome...kako su nekima neke male, nevažne stvari važne i kako mogu mnogo ljudi povrijediti, potaknuti ih na razmišljanje ili čak promijeniti. Ne znam što da zapravo mislim o tome...npr. ja sam uvijek do sada kod nekoga koga volim i do koga mi je stalo gledala njegovo ponašanje u brojnim situacijama, neke najmanje sitnice. Smatrala sam da ako me ta osoba voli, biti ću joj važna u svakom mogućem trenutku, ona će paziti na mene...i to nije potpuno istina...shvatila sam da to uopće nije tako jako važno!!! Shvatila sam da je najvažnije što osoba radi, kako se ponaša dok radi ono što želi jer tada radi ono što misli, što osjeća. Najgore je kada ti se dogodi da izgubiš povjerenje u neku osobu samo zbog tih malih sitnica koja je ta druga osoba napravila nerazmišljajući. Osim ako se radi o nekoj važnijoj stvari, ako te ta osoba prevari, iznevjeri ili tako nešto jedino tada vrijedi izgubiti povjerenje!!! Ali ne zbog nekih nevažnih SITNICA... ljudi, ne bedirajte se zbog toga, jednostavno to zaboravite, a ako vam toliko smeta otkrijte što osjećate, jer uvijek je najbolje da budete iskreni prema svakome...jer jedino tada sve to možete pokušati riješiti...
Inače će vas to što vam smeta progoniti zauvijek u mislima, u savjesti i nikad se nećete moći do kraja opustiti.
To je moje mišljenje, a jako mi se sviđa kako je i mar!jana pisala o tome...

p.s. nešto šteka s komenarima, luuudooo...ali nadam se da će sad biti ok...puuusaaa

- 20:38 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 31.12.2005.

sjećanje...

ovo mi je posljednji dan u 2005.- oj godini...koliko je samo vremena prošlo, ono jednostavno ide, sve se oko mene mijenja, raste, a da ni ja sama to ne shvaćam. Jednog ću se dana probuditi za 20 ili više godina i neću se prepoznati...jer mladost će mi jednostavno proletjeti. Zato to trebam iskoristiti, trebam se iživjeti sad dok mogu, dok imam snage jer kasnije može biti prekasno i više neću moći vratiti vrijeme.
Nemojte si dopustiti da radite stvari zbog kojih kasnije žalite i više ih ne možete ispraviti...znam da to sad tu pišem, ali u stvarnosti meni se to ipak nekada zna desiti. I onda bude prekasno. Nadam se da ću u sljedećoj godini više paziti, da ne povrijedim ljude koje volim, da se više posvetim ljudima koji me trebaju.
Puno se toga događalo ove godine...i ako se samo malo počinjem sjećati, sjećanja samo naviru bez prestanka...
Još od početka ove godine bila sam zaokupljena školom, željela sam dobro proći...stalno sam izlazila van, pila bez prestanka i zabavljala se. Mnogo sam puta pretjerivala, ali to mi uopće nije bilo važno...svako toliko pojavio bi se neki tip do kojega mi uopće ne bi bilo stalo, samo neka mala zabava... i onda je završila škola, došlo je ljeto, počela sam raditi, upoznala sam neke ljude...skoro sam svake večeri izlazila s prijateljima i jednostavno uživala...ali polako, s vremenom sve mi je više počela značiti jedna osoba koja mi je još uvijek, začudo, jako važna...koju volim. I moram napisati da mi je ova godina bila predivna...kao i uvijek, u životu se događaju neke loše stvari. Ali jedna dobra nadilazi svih njih...
Ja sam jedna jako sretna osoba...imam toliko toga oko sebe, prijatelje, obitelj, ljubav...i to sve moram čuvati kao oko u glavi! Jer bez toga, bila bi ništa...oni su zaslužni što sam ja takva kakva jesam, oni su mi ovu godinu uljepšali...
Svatko tko se osjeća tako kao ja mora reći da je sretan! Mora nastaviti živjeti i dalje, i ako tako živi neće biti potrebe da kasnije u životu žali da je nešto propustio...jer ono najvažnije je tu!!!
Zato večeras ostavljam ovu staru godinu, sretnu godinu i ulazim u novu, za koju se nadam da će biti isto tako dobra, ili ako ne barem približno!

I ponavljam ove tri važne riječi – obitelj, prijatelji, ljubav...
Jer iskreno, znam da je bez toga užasno...užasno je kad si sam i to je nešto što nikad nikome ne bi poželjela, nikome...

Želim svima dobru zabavu večeras i da se svima ostvare želje...volim vassss
SRETNA NOOOOVAAA!!!! ;)))

- 14:04 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 29.12.2005.

Petraaa

Si sretna?? Tvoje ime je naslov, mislin stvarno, kako ja samo mislin na tebe...i sad bi ja kao trebala pisati o tebi kao i o Ivanu ali mislin da to nije potrebno!! Sve već znaš, ili ako ne, mi trebaš reći. Barem za tebe znam da si iskrena i da ćeš mi sve što te muči reći u lice...zato smo i toliko izdržale kao prijateljice. I da počnem pisati o tebi nikad ne bi završila ;) Razumijemo se i bez riječi, he he...I dosta sam već napisala o tebi, samo mi probaj reći da nisi zadovoljna;)) i još moram spomenuti jednu osobu – VALENTINA!!! Njoj moram platiti pijaču jer sam izgubila okladu, i to od 50kn, šmrcc...I sad morate da budete zadovoljne, još ste mi i čokoladu popapale... grrrrr...
Ali ja znam da Petra još uvijek nije zadovoljna jer ona bi i da objavim njenu sliku...slikale smo se skupa da objavimo našu zajedničku sliku, ipak smo naj frendice;)) ali to nikako nije ispalo ok, jer smo stvarno prekomplicirane i još Valentina ne zna dobro slikati, pa evo ljudi gledajte Petru!!! Baš je zgodna, morate je pohvalit kao ja, e;))

Ljudi sad će brzo nova, a ja moram zadovoljiti ove dvije osobe i posvetiti ovaj post njima;))
nego...želim vam poručiti da za novu zaboravite sve probleme, ostavite ih u drugoj godini i krenite dalje!!! Napravite nešto za sebe, budite sretniji, usrećite nekoga...
i ja vam poklanjam svoju staru sliku, jer sutra idem skratiti kosu;((( a to će biti meni teško jer ja jednostavno obožavam dugu kosu...toliko od mene...
volim vas & be happyyyy

i da...kako vam se sviđaju slike?? ;))

- 18:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 24.12.2005.

SrEtAn BoŽiĆ!!!

Meni najdraže doba godine je upravo ovo oko Božića...i Nove godine...
Obožavam onu toplinu i ljubav koja je oko nas, svi su nekako sretniji jer su praznici i jer je vrijeme darivanja tu. To je vrijeme najbolje provesti s nekim koga voliš, tko je uvijek uz tebe, uz obitelj i prijatelje.
Ovaj će Božić meni biti najtužniji, pogotovo u obitelji jer sam nedavno izgubila jako dragu osobu i stvarno ne mogu zamisliti Božić bez nje. I zato ovaj neće biti toliko ispunjen srećom, darovima...biti će to jedan običan dan koji za mene neće imati neku veliku važnost. Ali trebao bi. To bi doba trebalo svima donijeti nešto dobro, ispuniti neku želju. I moja jedina želja je da to vrijeme provedem s ljudima koje volim i nadam se da će mi se to ostvariti. To bih preporučila da svatko zaželi...ili da se bar nekako potrudi da mu se to dogodi...

Evo i jedne pričice:

Najprije smo se trebali svi okupiti. Za onim stolom prepunim hrane, zrakom bi se osjećala ona obiteljska ljubav i toplina, ono što svih nas povezuje i daje nam snage. Svi smo se trebali smijati. Svi smo trebali dobiti dar, svi smo trebali pokloniti...bio bi to savršen obiteljski dan u krugu voljenih...a sve je to u mojoj mašti...jer svega toga nema. Jer ja nemam te radosti da to doživim, nemam obitelji, nemam nikoga...i gdje je meni Božić?? Samo u mojoj glavi...zato vi, koji ste toliko sretni da imate nekog uz sebe, bilo koga, iskoristite to što više možete...jer imate neopisivu sreću! Jer zamislite kako bi vam bilo da ste sasvim sami...

I još nešto...nije li lijepo kad od nekoga nešto dobijete za Božić, ma barem jedan komadić čokoladice ili neku sitnicu...ali još je ljepše kad vi tako nekoga usrećite tim malim poklonom od srca. Zato potrudite se svi, usrećiti barem jednu osobu oko sebe tim malim znakom pažnje. To nije teško, a to je tako velika stvar...;))
Voliiim vaaaasss

P.S i mar!jana kako si to baš mene sanjala?? Zanimljivo;)) ali mi je drago...ispričaj mi barem san ako se sjećaš...!!

- 21:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.12.2005.

...što vi mislite...?

Zašto ljudi danas toliko pažnje posvećuju izgledu, načinu odjevanja, težini i žele biti savršeni?? Većina se ljudi tako ponaša i žele biti što ljepši i zadovoljni sobom. Nemam ništa protiv toga da ljudi žele izgledati lijepo, ali nekada baš znaju pretjerati...ili se nekada samo zbog društva prave da su nešto što nisu. Lijepo je urediti se za izlazak, ali ne trebamo se cijelo vrijeme skrivati iza neke druge maske. Mislim da je najbolje pokazati ljudima svoje pravo lice, svoju pravu unutrašnjost, izgled, da im se svidiš kakav god bio i izgledao. Jer izgled nije toliko važan, važnije je ono što čovjek nosi u sebi.
Razmišljala sam malo o onim osobama koje se izgladnjuju ili obolijevaju od raznih bolesti samo zbog svojih hirova da izgledaju lijepo...npr. danas ima puno mladih oboljelih od bulimije ili anoreksije. I mogu reći da znam puno ljudi koji žele izgledati savršeno zato jer misle kako ako ne izgledaju dobro neće biti prihvaćeni u društvu ili će ih jednostavno izdvajati, kako neće biti sretni...i jednostavno su opsjednuti time. Ali što je zapravo lijepo i savršeno?? Jer, to zapravo čovjek određuje...svatko je nekomu lijep i za nikoga ne možemo reći da je savršen, jer to ni ne postoji. Svatko bi trebao živjeti onako kako je njemu najbolje, da se osjeća dobro u svom tijelu bez obzira na izgled...bez neke težnje da izgleda ko neki glumac/ica i da se tako uništava...zašto bez veze tratiti svoj život na to. Ali ipak ljudi će uvijek željeti biti zadovoljni svojim tijelom, uvijek će težiti biti lijepi jer ih to usrećuje. Uvijek će se naći netko koji će patiti od anoreksije ili bulimije. I ako to ne otkrije na vrijeme ili mu netko ne pomogne, može si uništiti život. Zato je važno da svatko ima nekoga komu se može povjeriti, da ima nekoga komu će sve reći, da ima nekoga od povjerenja, nekoga tko će uvijek biti uz tebe i pomoći ti ma što se dogodilo i bez obzira na tvoje ponašanje prema njemu. Divno je imati nekoga tko će biti uz tebe i ako si ga razočarao, tko nikada neće gubiti nadu i vjeru u tebe, tko će uvijek biti iskren prema tebi. Tako ljudi mogu biti sretniji, ne moraju oboljeti...i zato ponašajte se tako prema svima. Pomognite im ako možete, budite uz njih... Jer tako je i meni netko jednom pomogao...i ovim se postom mogu zahvaliti toj osobi...Hvala ti što si me saslušala, što si bila uvijek uz mene!!! To ti nikad nisam zaboravila...Hvala ti za sve...Znaš da ću i ja uvijek biti tu kad ti treba...VOLIM TE puno, puno....

P.S. Evo nakon dugo vremena čak sam napisala post...nisam stigla prije zbog te glupe škole, a kako sam bolesna našla sam malo vremena;))
Pozdrav svimaaaaa

- 13:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.12.2005.

Posveta Ivanu

...evo ovo je poseban post za jednu jaku posebnu osobu. Ovo sam mu dužna budući da se u posljednje vrijeme baš nekako borimo riječima ili nerviramo;)) Pa krenimo od početka...a to je dan kad sam ga prvi put upoznala. Bilo je to davno, kad smo krenuli u 1.razred osnovne škole, prije skoro 9 godina i već smo toliko prijatelji. Tada smo još bili maleni i nevini, ali bez obzira na to već tada smo bili prijatelji. I tako sam ja s tom osobom prošla sve moguće trenutke, mora da sam upoznala sva njegova lica, sudjelovala sam u njegovom životu.

Bilo je dana kad nismo uopće pričali, ali rijetkih, kad smo se samo zezali, kad se nismo ni pogledali, kad smo zajedno učili ili riješavali neki problem, kad smo se pravili pametni, kad smo znali pričati o svemu ...a puno smo pričali, ili u zadnjoj klupi u razredu ili u autobusu... Ali jedan događaj nikad neću zaboraviti jer je on urezan u moje sjećanje – kad smo zajedno plakali. Bilo je to na našoj završnoj kad smo napuštali osnovnu i trebali krenuti u nešto novo, u srednju. Ali znali smo da ćemo i dalje biti skupa, jer upisali smo isti smjer...znali smo da ćemo se možda još više zbližiti ili još više udaljiti. Jer ivan je za mene super osoba, zna da je pametan, inteligentan ali prije svega pravi prijatelj. Znam da je uvijek uz mene i da mu uvijek mogu reći kako se osjećam, što mislim, s njim mi nikad nije dosadno jer on je uvijek zaninimljiv. Zato i ima toliko puno frendova... Znam da će mi on uvijek reći što iskreno misli, što iskreno osjeća i ja jednostavno znam da mogu imati povjerenja u njega...i samo se nadam da i on ima u mene, te da zna da mi može vjerovati i da ću ja uvijek biti uz njega...
ali dosta o tako ozbiljnom ivanu, mislim, jer on je zapravo (uz to što je zanimljiv i pametan) i komičan...s onom ludom frizurom i mršavom figurom, kako je ono rekla profa iz eng, nisam baš dobro čula, ali da zauzimaš previše prostora...;))) još je veliko dobro u tebi što tako dobro znaš matematiku i fiziku ( da, brzzo će mi trebat heeeelp)!! ipak jako velik dio života provodi u zajebavanju ljudi (ko da mu je to životna želja). Evo ivan, to ti je bilo dosta, mislim da sam stvarno zaslužila da me pohvališ!!! Koliko mi je samo trebalo da se sjetim tih dobrih stvari o tebi, cijela vječnost;), ma sigurno sam izmislila;)) i valjda zaslužujem da mi se ispričaš jer danas nisi pričao sa mnom na biologiji, hahaaa...priznaj da sam rekla istinu;)) da super pjevaš!! To je tvoja jedna velika kvaliteta, hahaaa....evo to sam ti obećala...a ti si mi obećao tvoj komentar, zar ne?? Čekam, znam da će biti opširno, ipak si ti jako pametna i pričljiva osoba;))

p. s. I da,,, ivan da me nikad ne zaboraviš, evo ti velika pusaaa

(kako smo zgodni)

- 23:58 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 29.11.2005.

evo me opet...

jooj, danas sam došla sva iznervirana iz te glupave škole, i najradije bi išla spavati, ali ne, moram učiti i to onu dosadnu uspavljujuću povijest...kao da postoji samo da nam upropasti taj predivan dan. A kao da to najviše želi onaj profesor iz matematike s kojim svi imaju najviše problema (straw, ti razumiješ;)...). koliko se god trudili ništa mu nije dobro, kako ljudi uopće mogu biti takvi?? Toliko učiš, štrebaš i zezneš na najmanju moguću glupost....užaaasss... poželiš sve poslati u kurac ali ne možeš. Jednostavno znaš da ne smiješ odustati zbog svih tih gluposti...te škole koju moraš završiti jer ipak je to tvoja odluka... ali dosta o tim dosadnim stvarima...
ipak mi se dogodilo i nešto dobro!!!
Počela su mi predavanja iz autoškole i ako sve sretno položim moći ću voziti motor!!!! Juuupiiiiiiiiiiii....baš sam happyyyy....i samo mi kažite jedno...ima li tko muda da se vozi sa mnom??? heheheee ;))

p.s. imam jednu poruku za moju kokoš(baby)...a to je da čekam tvoj komentar, ipak mi je važno tvoje mišljenje, dušo;))) i nemoj bit u bedu puno, imaš mene i 6 mjeseca će brzo proći!!!

I evo jednog testa kojeg mi je pidžama poslala;))) da je barem matematika tako laka;))
Rezultati ovog matematickog testa su iznenadujuci!

Potrebno je samo nekoliko sekundi, stoga slijedite upute, i ono
najvaznije,
izracunajte sve i na kraju procitajte rezultate !

Ne varajte!

Pa krecemo!

1. Zamislite si, koliko dana u tjednu bi se zeljeli seksati!

2. broj koji ste zamislili, pomnozite s 50.

3. Rezultatu dodajte 44.

4. Sumu pomnozite s 200.

5. ako ste ove godine vec imali rodendan, dobivenom broju dodajte
105,a ako
jos cekate na rodendan, dodajte 104.

6. Zadnji korak. Zadnjem rezultatu oduzmite godinu vasega rodenja (npr.
-
1972). Trebali biste dobiti peteroznamenkasti

broj.

SADA:

1. Prva brojka Vam govori koliko puta se zelite seksati, ... Zar ne?
Ali to nije sve!

2. Zadnja dva broja govore koliko godina imas. Ali to jos uvijek nije
sve!!
Najljepse jos ceka!

3. a i treca znamenka govore ... KOJU POZICIJU NAJVISE VOLIS,
TI..... PERVERZNO BICE!!!

- 15:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.11.2005.

the first time...

evo moj prvi post...a najprije ću spomenuti djecu koja čine ovaj svijet, oni su ono što ostaje nakon nas, nakon našeg neshvatljivog i možda jadnog života. ali koje uopće ima veze za sve, ionako nas jednom više neće biti, od nas će ostati samo zrnce prašine, jedno veliko ništa. živjet ćemo samo u srcima i sjećanju onih koji nastavljaju naš život znajući tu tužnu istinu da će i od njih ostati samo prah. na svijetu ima toliko ljudi koji žive, koji vole, koji vjeruju u nešto, nadaju se...i na kraju od svega toga ostaje jedno veliko ništa, koja ironija...ali ajde, ipak nešto treba pokretati sve nas dok ne postanemo ništa...moramo se truditi, ta vjera, nada, ljubav mora jednostavno postojati iako toga nekada i nema...
žao mi je što večeras, dok pišem svoj prvi post, ali iskreni kao što se nadam da će bit svi, nisam onakva kao i obično, nego sam u nekom prokletom kurcu, a ne znam ni ja zašto...možda mi je nešto jednostavno diglo živce, ili netko...pa nećemo o tome...
i da...smatram da ti ljudi koji žive, koji se trude svakim danom sve više, moraju da budu sretni, jer dobili ste tu priliku, da ostavite trag na ovom svijetu, makar to bilo samo jedno zrnce prašine. I jedan moj savjet svima...živite, uživajte što više možete u svemu i sa svima, ali ne zaboravljajući svoje prijatelje i obitelj jer oni su dio vas...oni su ploča na kojoj stojite...volite što više možete, jer ljubav je ta koja nam daje snagu i kad se jednom nađete u takvom kurcu da poželite odustati, da pomislite da više ne možete, da vas možda nitko ne voli ili nešto savim treće jednosatavno morate prijeći preko toga. Jer nitko i ništa nije vrijedno toga da uništi vaš život, nikad ne odustajte od svojih snova, želja, ničega...
to je bilo dosta od mene za prvi put iako nisam sigurna da će vam se svidjeti što pišem, iako se iskreno nadam da neću biti dosadna ili naporna....
velika pusaaa svima koji ovo pročitaju....

- 23:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>